Afera Mreža - I. dio

Vlahovićev savez s onima koje je javno prokazivao...

---

Zvučni naziv „afera Mreža“ ovih dana puni stupce medija, programe televizijskih emisija i vijesti, a spominje se i moje ime s nagađajućim interpretacijama moje uloge. Ova „afera“ je kao rijetko što do sada predstavljena kao potres vrhunske političke prirode, a odmah po objavljivanju informacija u tjedniku Nacional, te popratne „prepiske“ u Večernjem listu o aferi i sudionicima, isti dan je smjenjen ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović po „zapovjednoj odgovornosti“, te u paketu s njim i medijski protagonist cijele priče Jurica Lovrinčević, Filipovićev posebni savjetnik. Sve je predstavljeno kao „mega korupcija“ a glavnu ulogu u svemu je imao moj dojučerašnji kolega, „istraživački novinar“ Marin Vlahović.

Nakon prvih reakkcija medija, stranaka i političara, te samih „sudionika afere“ idemo razmotriti i iznijeti pogled, ali i činjenice s kojima raspolažem, u najmanju ruku jer se sve odvijalo oko mene, tako da sam, htio ili ne, neka vrsta središta oko koga se sve odvijalo pa znam jako puno o bitnim, a ne izmišljenim stvarima.

Što se krije iza „afere Mreža“?

Prvo želim reći da, iako je vrlo snažno sve predstavljeno kao korupcijska afera velikih razmjera, danas je jasno da u tome nije bilo korupcijskog čina. To se uopće ne spominje kao činjenica, a činjenica, i to neoboriva jest. Pravo pitanje, koje je izrekao direktor Mreža TV Saša Engler pred novinarima je – zašto protagonisti afere, prije svih Marin Vlahović, kad je i ako je već želio, kako javno zagovara uništiti „zločinačku organizaciju“ i pozatvarati sudionike, nisu sačekali da se izvrše uplate i isplate, te da se ima neoboriva potvrda korupcije i koruptivnih namjera koje je navodno prokazao.

U medijima to pitanje nećete naći, a ja sam siguran da je odgovor na to pitanje najvažniji element ove „afere“ koji razotkriva neizrecivo opasnije razmjere što se skrivaju iza svega, a nama je kao ljudima predstavljeno i oko čega se vode polemike i razgovori. Iako debelo sumnjam u sadržaj i navode tzv. transkripata koje je Nacional objavio, navodno ili stvarno, prenoseći sadržaj snimki koje im je dostavio Marin Vlahović, uzmimo da je sve što je navedeno točno. Reći ću i zašto sumnjam.

Čak da je sve što je objavljeno točno, radilo se o nekoj vrsti planiranja koruptivnog djela, koje nikada nije realizirano. Na stranu to o kojem iznosu financijskih sredstava se radi, što može biti zanimljivo u kontekstu dokazanih šteta o kojima sam upravo u emisiji „Kreatori istine“ kao urednik i voditelj emisije sa stalnim sugovornikom Marinom Vlahovićem govorio, ne izbjegavajući baš ničiju ulogu i potencijalnu odgovornost, ovdje je činjenica da nikakve uplate iz vladinih agencija ili ministarstava nije bilo prema Mreža TV, niti je shodno tome bilo ikakvih raspodjela tipa „pola meni, pola tebi, pola Marku“.

Otkud i zašto onda takvi razmjeri „afere“?

Zato što je cijela priča konstrukcija, koja je savršeno poslužila za političke obračune u Vladi Republike Hrvatske, prvenstveno Plenkoviću u stabilizaciji paralelnog sustava odlučivanja, kojemu je na njegovo golemo iznenađenje velika i nepremostiva zaprijeka bio upravo čovjek u kojega je on kao provoditelja svojih, odavno vidljivo zakulisnih politika, jako vjerovao – Davor Filipović, ali i prije svega zato da se dio apsolutno dvojbenih interesa, kojima je golema zaprijeka bio upravo pogrešno procijenjeni „zec“ za dio utrke Davor Filipović sa svojim savjetnikom Lovrinčevićem, pod vikom o „mega aferi“ koju većinom promoviraju i proizvode mediji, koji su dokazano interesno povezani s grupacijama oko Vujnovca, ali politički i oko Plenkovića, na miru u blagdanskoj tišini provedu i tako zatvori državna i korporativna financijska godina.

Zato sam potpuno siguran da je izbijanje ove „afere“ i smjena ministra Filipovića u biti izrazito opasna pobjeda korupcije nad ljudima i nastojanjima koji su tu korupciju i sintezu koruptivnih interesa i same Vlade ili spriječavali u mjeri u kojoj su mogli, ili odgađali svojim nadležnostima. Zato se nije moglo čekati s realizacijom plaćanja i dokazima „mega korupcije“, jer se ulazi u blagdansko razdoblje i konac godine, pogotovo sad kad cvjeta ljubav između Vlade i Grada Zagreba oko Maksimira i kad treba pospašavati „građane“ golemom financijskom injekcijom Vujnovcu preko Grada zbog skandaloznog ugovora i preplaćivanja plina za potrebe Zagreba. I zbog niza drugih stvari, koje iz višestrukih izvora po potpuno pouzdanim informacijama Filipović nije htio provesti. Ne treba zanemariti i svojevrsnu simboliku da je upravo na dan kad su osvanuli transkripti „mega afere“ bageri rušili kuću Barbariću na Hvaru ranjavajući tako simbolički jednog od gurua korporativnih operacija s golemim smradom i potencijalom teških kaznenih djela u rangu antihrvatske zavjere, da je u isto vrijeme u hotelu Hilton, pod blještavilom „uspjeha“ Vujnovac sa svojom malteškom tvrtkom i kompanjonima prezentirao model preuzimanja Fortenove, pa se u to posve simbolički, kao reakcija uklopila smjena minsitra koga su upravo mediji u kojima je nastupio Marin Vlahović kao promotori antikorupcijske higijene, nehotice svojim žestokim višemjesečnim nasrtajima javno istaknuli kao suprotnu stranu interesa Barbarića i Vujnovca. Pitat ćete me zašto sam tako siguran u to, imam li osnove za takvu hipotezu, te zašto debelo sumnjam u sadržaj transkripata koje je Vlahović predao Nacionalu, a Nacional objavio?

Sve ću detaljno objasniti u nastavcima na ovoj platformi, a sama pitanja i sve što sam u emisijama i na ovoj platformi, te u analizama na Facebooku objavljivao dovoljna su za zauzimanje razumnog stava.

Moram sumnjati u sadržaj transkripata jer je posve evidentno, a ja znam pouzdano, da Marin Vlahović laže o meni i oko mene. Ako laže o meni, nema razloga da ne laže i montira sve ostalo, no neću ulaziti u „ostalo“ jer to nije moj posao. To je posao prije svih Jurice Lovrinčevića, ali i „institucija“ na koje se Vlahović poziva i zbog kojih, dajući si važnost - „ne može govoriti“.

Idemo redom razjasniti detalj po detalj, točku po točku. Pođimo od „istraživačkog novinara“ Marina Vlahovića, od prikazanog glavnog junaka drame, kako i priliči.

Uloga Marina Vlahovića

Marin Vlahović se predstavlja kao istraživački novinar, i u Nacionalu, na HTV-u, u Večernjem listu, se osvrnuo na ove događaje tumačeći svoje motive i ono što se dogodilo, iako naglašavam da se – nije dogodilo. No to se ne spominje.

On ovo što je napravio naziva specifičnim istražiteljskim modelom, navodeći kako se do sada više puta „infiltrirao“ u razne zločinačke strukture i iznosio u javnost podatke, otkrivao zlodjela i prokazivao zločince. Uz to stalno naglašava kako je tzv. mainstream u pravilu bio nezainteressiran za ta „otkrića“.

Foto: HRT/Otvoreno

Uz to Vlahović novinarki Večernjeg lista tvrdi da je on „smjenio ministra“, da je odmah čim je došao u emisiju „Kreatori istine“ „skužio da je emisija sponzorirana“, dodajući uz to da sam ga pozvao u emisiji kako bi ga „pacificirali“, govoreći u množini s očitim aluzijama da sam ja bio dio neke skupine ili strukture. Zatim navodi da mi je motiv da ga pozovem kao sukomentatora bio to što su me neki smatrali „režimskim novinarom“ pa mi je „trebao njegov kredibilitet“, zatim navodi da smo mi jako vrijednosno različiti, da se on pretvarao cijelo vrijeme jer je to njegov način infiltriranja u „zločinačke organizacije“, navodi da ga uopće nisam poznavao, da sam ga nastojao „mentorirati“, zatvarajući tu nevjerojatnu priču o sebi i svojim posebnostima zaključkom da on svjesno izlaže svoju obitelj i sebe materijalnim gubitcima zbog želje da razotkrije „istinu“ i javnosti prokaže opasne tipove i kriminalce. Tko ne vjeruje, ili tko nije preslušao taj intervju frendici u Večernjaku, koja ga usprkos međusobnog komplimentiranja i iskaza odanosti, zanimljivo nikada ranije usprkos svim njegovim „otkrićima“ i realnim otkrićima u mojoj emisiji, nije pozvala i razgovarala s njim.

Neka pogleda njegove objave na facebook profilu, pa uoči čime se i kako služi da pridobije emocije ljudi i stekne „posebno mjesto i status“ u novinarstvu, ali i u društvu, posebno nakon „smjene ministra“. Koliko je sve to poprilično neobično, nelogično i pomalo nastrano, umjesto da ja ovdje iznosim svoje dojmove nakon, za mene ipak šokantnog postupka tog čovjeka kome sam ukazao veliko povjerenje u jednom trenutku i zanemario dio signala koje sam uočavao tijekom cjeloga razdoblja suradnje zbog emotivnog štita oko njega koji sam javno stvara, na koji bi morao biti osjetljiv svaki čovjek, a i objasnio mu u više navrata zašto sam ga odabrao, predlažem svima koji racionalno i logično žele provjeriti utemeljenost ovoga što pišem, kao i ulogu Marina Vlahovića u svemu, smireno i detaljno pregledati video intervju koji je dao Večernjem listu, ali i kako sam rekao, kronologiju njegovih objava na fb profilu. Tko hoće razmišljati, tamo se sve vidi, pogotovo ono što nije izgovoreno i što se želi predstaviti posve suprotnim.

Meni je osobno jako teško kao čovjeku to gledati, jer to bez okolišanja smatram, uz ovo što se dogodilo, ozbiljnim posrnućem čovjeka. Utoliko mi je teže to gledati, ukoliko sam imao razumno, ali i nerazumno povjerenje u tog čovjeka, zanemarujući niz signala, koje sam tijekom suradnje vidio, ali kojima nisam davao prevelik značaj ili bar takvu razinu značaja da mu otkažem suradnju, ponajprije zbog toga što sam ja bio apsolutni kreator i autor emisije, i bez obzira na njegovo negodovanje ponekad, radio ono u što vjerujem i što ste gledali. Upravo takav moj pristup je baš njemu omogućavao potpunu slobodu lišenu svake površnosti i banalizacije „istražiteljskog novinarstva“, dajući i emisiji, ali i njemu razinu koju su prihvatile s poštovanjem stotine tisuća ljudi donoseći mu status i poštovanje kakvo nikada nije imao.

Pogledajmo Vlahovićeve navode.

Kaže, smjenio je ministra!

Djelomično točno. On je zapravo dao Barbariću, Vujnovcu i Plenkoviću karte u pokeru, kojima mogu skinuti založenu političku glavu ministra, koji je svjesno glavu založio poništavajući politike koje je zatekao u ministarstvu i u Vladi, izričući tako svojim postupcima najtežu ikada izrečenu praktičnu kritiku Plenkovićevih vlada i načina upravljanja zemljom. Detaljnije o tome u nastavku – o Filipoviću i Lovrinčeviću.

No, kojeg ministra je smjenio, kad kaže da je on smjenio?

Iz tih riječi se jedino može prepoznati njegovo zazivanje vlastite važnosti. Jer, poruka smjenio sam ministra – ukazuje na namjeru u ovom slučaju smjeniti bilo kojega ministra i izazvati javni interes i poziciju za sebe u javnosti, bez obzira na uporište, razloge, činjenice i opravdanost toga što je učinjeno. Ništa drugo ne ostaje iza te otužne poruke.

Vlahović pokušava iz perspektive u kojoj se našao naknadno dati svemu cjeloviti smisao i u sve što se dogodilo ugraditi svoju glavnu ulogu autora cijeloga scenarija, posve očito zaslijepljen silnom željom za javnom satisfakcijom svojih „otkrića“ i poprilično već danas suočen s činjenicom, da to što je uradio neće naići na plebiscitarnu potporu i iskreno odobravanje krugova kojima toliko silno želi pripadati, ako isključimo potporu nekoliko tisuća ljudi koji mu lajkaju baš sve što kaže na svome facebook profilu. Njegove javne poruke nakon toga ukazuju na postojanje sumnje i velike nesigurnosti pred jadnom perverzijom koju je uradio, te očajničkom nadom da će to ljudi prihvatiti kao – nacionalni ili opći značaj.

Nije smjenio ministra, nego odigrao ulogu za predatore

Ne shvaća da sam sebe uništava ili figurativno rečeno pljuje po vlastitom radu u emisiji „Kreatori istine“ u kojoj je isključivo mojom voljom doživio najveću afirmaciju u svome životu i u kojoj je nebrojeno puta zajedno sa mnom dokazao da je skupina političkih, korporacijskih i medijskih interesa, pogotovo sintetiziranih u medijskim odjecima koje smo analizirali nastojeći osvijestiti dio javnosti putem programa šest regionalnih televizija, posve neovisno, bez ikakvih ograničenja ili uvjetovanja od bilo koga, prokazao opasne i potencijalno krajnje kriminalne i koruptivne procese s vrlo jasnim protagonistima. Vlahović je usprkos tome svemu sa svojim supotpisom, upravo „smjenom ministra“ i „razotrkivanjem zločinačke organizacije“ omogućio zamah svim tim akterima i to u medijima koje je prozivao kao njihove javne batine i plaćenike. To je osobni debakl svakome čovjeku i vjerujem da je jako malo zaslijepljenih kojima to nije jasno.

Sve što smo objavljivali, krajnje provjereno i dokazivo, jasno ukazuje da je upravo s ovom „smjenom ministra“ zapravo poslužio toj sintetiziranoj korporativno-političkoj grupaciji za nesmetani nastavka procesa koje je sa mnom kritizirao. Drugim riječima, Vlahović je „smjenio“ pogrešnog ministra.

Foto: Matija Habljak, Davor Puklavec/PIXSELL, Saša Zinaja/NFOTO, Nacional

Ne treba to dodatno objašnjavati, samo treba pogledati u kojem je mediju „razotkrio aferu“, zatim koji mu medij otvara vrata svoje interne televizije, zatim koji je medij sudjelovao u prevarantskom dobavljanju dokumenata „dokaza“ i dokumenata Mreža TV, koje je predao Nacionalu. Dakle, radi se o Nacionalu, Večernjem listu i portalu Dnevno.hr, s pripadajućim tjednikom 7Dnevno. Ili, o Beri Jeliniću, pateru Tolju i izdanjima 24 sata i Večernji list u kojima u ime vlasnika ima presudnu upraviteljsku ulogu, te o Mariji Dekanić, formalnoj ili stvarnoj vlasnici portala i tjednika Dnevno, sve redom ljudi i medija izrazito dokazivo povezanih s interesnim skupinama oko Vujnovca, Barbarića i Radića. Ako tome dodamo pojavljivanje u emisiji Otvoreno HTV-a u koju, usprkos vrhunskim dokumentima, saznanjima i svojevrsnim otkrićima koje je Vlahović sa mnom iznosio u emisiji „Kreatori istine“ nikada ranije nije ni povirio, spektar zainteresiranih medija zatvara sintezu korporativno-političkih interesa najvišeg ranga, koji vode u epicentar koji predstavljaju Vujnovac i Plenković.

Vlahovićev savez s onima koje je javno prokazivao

Vlahović i ja smo desetak puta u vrlo gledanoj emisiji, koju je gledao baš svatko tko drži do sebe u zemlji, što milom, što iz straha od našega rada i informacija koje smo iznosili, dokazali da su Barbarić i HEP kojim je upravljao, zatim Vujnovac i njegove kompanije redovito financirali putem oglasnih kampanja Nacional, Večernji list, Index, Telegram i čitav niz medija kojima je, gle čuda – redovna meta s najprljavijih pozicija bio upravo ministar Filipović, koga je Vlahović „smjenio“.

Kako to?

Ova tragikomična poruka „smjenio sam ministra“ u kojoj Vlahović u biti zaziva priznanje svome „utjecaju i važnosti“ nabrajajući niz „afera“ koje je „razotkrio“, naglašavajući krajnje naivno i gotovo očajnički, da su svi mediji „mainstreama“ usprkos njegovim „otkrićima“ bili uvijek nezainteresirani, samo govori o tome da je njemu bilo svejedno što radi, te da je radio sve kako bi došao u – fokus.

I došao je.

Mene to podsjeća na davnašnju priču ili legendu koju sam slušao u djetinjstvu.

Poslušajte:

Bio dječak, pa mladić, koji je stratstveno slušao razgovore o podvizima tadašnjih lovaca, posebno o slavi lovca Bože koji je nekada, i jedini u selima ulovio vuka. Odrastao mladić, nazovimo ga Marin, pa nekako voljom i potporom slavnih lovaca postao lovac i nabavio pušku, pa započeo tumarati brdima i šumama, odlučan da ubije vuka i stekne seosku slavu, koju je toliko silno želio. Nakon godina lutanja i sve više frustriran podsmijehom sela zbog besmislenog traganja i nerazumne fikcije o vuku, mladi lovac Marin se jednom prilikom, već očajan zbog svega, odlučio ubiti velikoga psa vučjaka susjedu Mati s periferije sela. I prikazati to kao ubijenog vuka. Nekoliko moćnih ljudi u selu, kojih se selo pribojavalo zbog utjecaja u vlasti, ali i realne moći koju su imali i mogli ljudima, i zagorčati život, ali i pomoći onome tko im se ne bi javno protivio, odlučilo je proglasiti susjedova psa vukom, istovremeno podmirujući interes nesretnom Mati, koji je ostao bez psa. Pa se na sijelima gdje su bili ti moćnici govorilo o velikom lovcu Marinu koji je uspio ubiti vuka, a u selu se u stavrnosti, uz vatre ismijavalo tu perverziju, jer su svi znali o čemu se radi. I šprdali se s tim. O tome podsmijehu i nesretnom lovcu Marinu ostala je legenda, koju stariji ljudi prenose s koljena na koljeno mlađim generacijama do danas.

Ne znam je li kolega Marin Vlahović čuo za ovu priču, a bilo bi mu korisno da jest.

Ministra je smjenio Plenković, koji je prema stotinu dostupnih insajderskih informacija već mjesecima, jednako kao i Barbarić, kao i Vujnovac i cijela ta skupina, koju smo Vlahović i ja motivirani čistim nacionalnim interesom koga se on danas javno srami, samo čekao zgodnu priliku da smjeni Filipovića.

I dobio je savršenu.

Marin Vlahović je savršeno poslužio za to svojim „specifičnim istraživačkim novinarstvom“. Kad nije mogao ubiti vuka, ubio je zaprijeku vukovima i to prikazuje u nekoj vrsti shizofrenije vukom za pet minuta „slave“.

Vlahović tvrdi da je odmah nakon što sam ga pozvao u emisiju „skužio“ da je emisija sponzorirana, čime dodatno želi istaknuti i javno ojačati svoje istražiteljske vještine i nastoji prikazati to što radi nekim smislenim postupkom nekoga iznad dosadašnjeg novinarstva. Vlahoviću sam odmah rekao kad sam ga pozvao da ću mu plaćati sudjelovanje u emisiji kao stalnom sugovorniku, da ću razgovarati sa svojim sponzorima i osigurati mu honorar ili naknadu, jer nismo imali ugovorni odnos, pa se ne može govoriti u honoraru. Odmah sam mu rekao da se i sam financiram tako, da tako financiram i administratora moga Youtube kanala te da Mreža TV s tim nema nikakve veze. Eto kako je Vlahović „skužio“ potencijalnu korupciju.

Znao je da niti jedan od tih sponzora nema veze s Vladom, s javnim kompanijama, da se ne zovu Lovričević, Filipović, Medved, Plenković, Vujnovac ili Radić, da nisu čak iz Hrvatske.  A ako mu dokaz sadržaja emisija u kojima je sudjelovao nije dovoljan, ne samo njemu, onda zbilja ne znam što je u tome bilo za „otkrivanje“ ili „kuženje“.

Pacifikacija

Zatim Vlahović kaže da „smo ga htjeli pacificirati“ pozivajući ga u emisiju „Kreatori istine“. Ne govori da sam ga u dva, tri navrata ugostio i u „Budnici“. Naglašavam da za Vlahovića i tada, a pogledajte sami njegove objave na facebook profilu gdje gotovo dnevno proziva tzv. mainsteram i kako ih on naziva „dnovinare“, nije bilo baš nikakvog interesa. Ja sam u njemu vidio kvalitete, koje on ima, bar u mjeri u kojoj ih imaju mnogu novinari i ljudi zvučnijih medijskih i javnih imena, i u mjeri standarda koje sam postavio u „Kreatori istine“, a samo površnim pregledom mojih emisija i gostiju, lako se uvjeriti u programski i autorski model - otvoriti vrata javne scene mnogim ljudima koji imaju potencijala. Zašto bi novinara koji je bio potpuno zanemaran, kako sam ističe, ili marginaliziran kakav je bio, bez ikakvoga utjecaja i bitnijega značaja, netko htio „pacificirati“.

To samo govori o potpunoj dezorjentaciji čovjeka, koji je očito bio spreman učiniti baš sve da dođe u fokus „glavnoga lovca“. Pa i prilično se osramotiti pred stotinama tisuća ljudi, a što je s moralnog stajališta najteže – pred čovjekom i ljudima koji su mu pružili priliku.

Infiltriranje

Vlahović zatim kaže da se on u svome „specifičnom istraživačkom novinarstvu“ bavi modelom „infiltriranja“.

Svašta su o meni govorili i pisali mnogi kojima je to što radim kao komentator i što sam radio kao televizijski autor smetalo trajno ili povremeno, ali barem nikada do sada nisam čuo da sam pripadnik neke zločinačke skupine ili grupe koja pokušava ugroziti društveni i državni poredak. Zato je tragikomično slušati Vlahovića kad obrazlaže kako se infiltrirao meni i valjda „nama“. Infiltriranje je model agenture u „Hamas“ recimo, ISIS, neku kriminalnu ili terorističku organizaciju, a s obzirom na to što smo seriozno i krajnje argumentirano objavljivali, kao infiltriranje bi moglo proći da se Vlahović nekako uvalio njima, recimo na Z1 ili u ove medije koji su mu sada nakon što je „razotkrio mega aferu“ i „smjenio ministra“, ili se zbližio s nekim iz Plenkovićevog ureda, ili s Ivom Milatićem, Barbarićem, Abramovičem, s medijskim protagonistima Babićem, Bujancem, Berom Jelinićem, paterom Toljom, zatim s Katarinom Periša Čakarun i mnogim drugima na čije smo teške propuste ukazivali, te potkrijepio kao insajder dio objava koje je sam posve slobodno radio u mojoj emisiji u kojoj sam ga „mentorirao i pacificirao“, ili to da se ovim što je napravio Vlahović pokušava „infiltrirati“ Vujnovcu, Plenkoviću i skupinama. Pa bi to ispalo šahovskim riječnikom rečeno, žrtvovanje pješaka ili skakača (Mreže TV, Englera, Lovrinčevića, Filipovića i mene) za kraljicu i neobranjivi napad na kralja. Hm, što mislite hoće li to biti tako!?

Vrijednosno pokajanje

Vlahović zatim novinarki Večernjeg lista kaže kako se jako razllikuje od mene i vrijednosno!? Zašto to govori, nabrajajući pokajnički da je stjecajem okolnosti bio prisiljen dobrim dijelom svoga novinarskog puta surađivati na desnim medijima, kojima svjetonazorski ne pripada?

Govori zato jer sad, kad je „glavni“ očekuje lakši prodor u toliko željeno zvjezdano nebo tzv. mainstream, nesvjestan da je bio u mojoj emisiji „Kreatori istine“ uvjerljivo iznad toga „neba“, koga manje više, kako je i sam govorio u mojoj emisiji – kontroliraju ljudi posve suprotni mome vrijednosnom profilu. Pa je važno to istaknuti kao ponudu.

Kad već „mudra“ novinarka Večernjaka, očito prisna s njim osobno, tvrdi da se to moglo jasno razaznati u emisijama koje je redovito gledala, hajde tko želi malo zavirite u te emisije, pa ćete lako vidjeti da Vlahović vrlo intenzivno, u pojedinim trenutcima, čak do mjere da sam kao urednik i voditelj morao intervenirati pridržavajući se elementarnih novinarskih i javnih normi, kritizira i izruguje se čitavom niz tzv. lijevih protagonista, globalista, političkih ljevičara i novinara tzv. mainstreama. S druge strane, baš svakome i od prvoga dana sam se ja jasno deklarirao kao hrvatski desničar i katolik, pa se usprkos tome niti jedan moj sugovornik drugačije provenijencije nije požalio na moj način vođenja razgovora ili moje uredničko ili voditeljsko ponašanje.

Vlahović kaže – pretvarao sam se i nitko od njih nije znao tko sam ja u stvari!

E, to je dobro rekao.

Svakom čovjeku koji vam pristupi, a normalni ljudi ljudima pristupaju s minimumom dobre vjere, nije problem slagati što god želite, pogotovo kad i ako vas ne interesira to o čemu bi vam sugovornik govorio, niti to tražite u njegovoj osobnosti. Tako da „pretvarao sam se“ govori o krajnje ozbiljnom poremećaju osobnosti, nevjerojatnom nepovjerenju u ljude i totalnoj beskrupuloznosti, koja uporište nalazi u jednom dijelu Vlahovićevog života, a kod Vlahovića je svakome jasno o čemu govorim jer je on to bezbroj puta istaknuo i riječima i slikom te mesijanskim i moralističkim porukama s neskrivenim isticanjem vlastite žrtve, i koja po očitim javnim porukama Vlahoviću služi kao osnovica samoproglašenog prava na sve, pa i najteže zlouporabe samih temelja morala i dobrih ljudskih običaja, rušeći i dovodeći tako pod neugodnu sumnju i istinske vrijednosti za koje zaslužuje priznanje i respekt.

To nije novinarstvo.

Takvo ponašanje je jako duboko i ozbiljno posrnuće, pri čemu je javno djelovanje i poruke koje je Vlahović izgovorio u medijima koje sam naveo, neusporedivo teži oblik posrnuća od klasične zlouporabe ljudskog povjerenje i klasičnog drukeraja posve privatnih razgovora koje on predstavlja „specifičnim istraživačkim novinarstvom“. Da on nema niti približno svijest o tome što je napravio, govori sumanuto javno zagovaranje kaznenog progona, odnosno figurativno zatvora, vidno iznenađen nekakvom Plenkovićevom izjavom koja ne naređuje robiju za zločinačku organizaciju. Doduše, nije to iznenađenje u javnom prostoru, jer su tako partizanski reagirali Igor zvani Igo Peternelica i Tiho, zvani istinoljubivi patnik Dujmović, ali oni su dio toliko puta išprdanog konteksta i grupe, i s moje, i s Marinove strane, a kad su oni u pitanju to spada u slobodu misli i prezentaciju karaktera s obzirom na financijaše koji im omogućuju vidljivost, dok se kod Vlahovića u ovome slučaju radi o mogućem razotkrivanju obećanja koje je dobio u izvedbi ove operacije od ljudi koji su ga prožvakali i vrlo izvjesno – ispljunuli, prepuštajući mu satisfakciju da je – smjenio ministra.

U potpunoj dezorjentaciji, koja ima svoje socijalne, ali i moguće medicinske nazive, ljudi mogu misliti i vjerovati u što god žele, mnogi i vjeruju, ali rijetki ustrajavaju na tome da je to realnost. Razumni ljudi bi se zapitali – kako i zašto najednom skupine i mediji koji su toliko bili svrstani, sponzorirani, kvarni, „dnovinari“ i što sve ne - u tebi vide istražiteljskog gurua!?

Što se odjednom toliko dramatično promijenilo, ako si ti ista osoba i kako sam kažeš – godinama radiš jednako kvalitetne i društveno vrijedne stvari?

Istina o prestanku suradnje na „Kreatori istine“

Da na kraju kažem nekoliko riječi o navodnim tvrdnjama Marina Vlahovića u „razgovoru“ kojim je javnosti u Nacionalu prezentirana afera i korupcijska namjera. Vlahovića sam ja krajem lipnja, nakon što smo snimili posljednju emisiju „Kreatori istine“ obavjestio da više neću raditi emisiju na Mreži TV, izuzev ako se ne dogodi neko čudu u financijskom statusu te televizije, te da sam o tome razgovarao sa Sašom Englerom, svjestan da i ja svojim emisijama vjerojatno doprinosim teškom stanju televizije.  To je bio razlog prekida suradnje. Vlahović to nije dobro primio, iako sam mu rekao da ja sa svojim partnerima, koji su mi sponzorirali i njegov rad, ozbiljno radim na uspostavi ozbiljnog multimedijalnog i održivog projekta, kako bih bio potpuno nedostupan svakome pritisku, ali i izbjegao odgovornost da se zbog moga rada posredno kažnjava i ucjenjuje bilo koja televizija ili medij. Vlahović to nije dobro primio, jer je to i pred njega postavljalo pitanje nastavka djelovanja, s uključenim nužnim egistencijalnim primanjima. Bio sam svjestan toga, ali nisam mu ponudio rizik koji nisam bio spreman prihvatiti. Kad mi se požalio na svoje financijsko stanje, rekao sam mu nemoćan da mu pomognem u tom trenutku da mora biti svjestan da bih mu da ne trepnem kao akontaciju ili ulaganje u njega odmah dao deset, petnaest tisuća eura ako uspijem još tijekom ljeta zatvoriti tu financijsku konstrukciju i osigurati početak rada na jesen. Upravo zbog toga sam dogovorio sa Sašom Englerom, koji mi je trebao isplatiti na temelju ostvarene suradnje pet tisuća eura, da to čim mogne isplati Marinu, predstavljajući to u dogovoru s Marinom kao dug njemu. To je u svome javnom obraćanju potvrdio i Saša Engler, a prilika za to je bila suradnja koju su on i televizija započeli s Marinom Vlahovićem i njegovom emisijom „Istražitelj“.

Vlahović dakle laže, ako uzmemo da su transkripti istina, da sam mu na ime honorara ostao dužan deset ili petnaest tisuća eura, utoliko evidentnije laže, ukoliko je svakome tko se bavi novinarstvom jasno da ni CNN daleko boljem novinaru ne bi platio sudjelovanje u emisiji koju ne uređuje i ne kreira jednom tjedno tijekom pet mjeseci, takvim honorarom. Volio bih vidjeti novinara u Hrvatskoj, koji za uređivanje emisije mjesečno prima tri tisuće eura!

Vlahović, iz svega iznesenog posve sigurno laže da je „specifična operacija istraživanja i infiltriranja“ koja je izrodila aferu i koju je on kao osmislio, trajala nekoliko mjeseci, dajući danas iz ove perspektive svemu što je napravio neku smislenost, a sebi „istražiteljsku i novinarsku“ važnost. Vraga je on crnoga osmislio i planirao, ili se infiltrirao, te prokužio. On je iz vrlo vjerojatnih, i iz ovoga što se javno jasno vidi i što sam iznio ovdje, iz krajnje perverznih razloga s očajničkom motivacijom željan medijskoga fokusa, koji prije moga poziva nikako nije uspjevao ostvariti, odlučio zlouporabiti moj ugled i status kod ozbiljnih ljudi i namjeru da mu se pomogne, o čemu ću pisati u nastavcima, te drukerskom metodom ucjene doći do televizijske emisije i novaca, računajući upravo na one koje je kritizirao i prokazivao sa mnom u emisiji, znajući da su u stanju platiti puno da bi se mene riješili o čemu je govorio Engler otvoreno na konferenciji za tisak, a pogotovo da bi se riješili Filipovića, ali i njegovoga savjetnika Lovrinčevića, koji im je do srži poznavao genetski poslovni kod i metododologiju rada. Prilično je izvjesno da je, kad se pojavio s poslovnim prijedlogom pred novim partnerima, morao poslušati upute kad i kako objaviti to što je objavio, jer su oni imali svoje ciljeve i redoslijed prioriteta, a ne njegove.

---

U slijedećim nastavcima, koje ćete moći čitati u narednu srijedu, zatim u subotu i u četvrtak nakon Božića, ću detaljno iznijeti moju ulogu u povezivanju Jurice Lovrinčevića i Marina Vlahovića, dotaknut ću se i okolnosti u kojima sam povezao Tomu Medveda i Marina Vlahovića, zamolbi Vlahovića da mu osiguram sastanak s ministrom Piletićem radi politike prema ljudima s posebnim potrebama koji se srećom nije dogodio, zatim načine na koje sam se ja infomirao o silnim političkim i korporativnim nevaljalostima, o mome odnosu s Davorom Filipovićem i Juricom Lovričevićem, o mome „režimskom statusu“ i odnosu s Plenkovićem i većinom ministara u njegovoj Vladi, o komunikaciji s političkom oporbom, zatim s Vujnovcem, Radićem, te o svim mojim nemalim saznanjima o financiranju medija, pa i financiranju Mreže TV…