Afera Mreža - II. dio
Možeš li me spojiti?
Već sam povodom ove "afere" u nekolicini medija jasno rekao da sam ja upoznao Marina Vlahovića, prvo s potpredsjednikom Vlade Tomom Medvedom, zatim s posebnim savjetnikom ministra gospodarstva Juricom Lovrinčevićem, a na zamolbu Marina Vlahovića da ga spojim s ministrom Piletićem, sam također reagirao, s ministrom potvrdio susret, kojega zbog meni nepoznatih razloga, do danas, očito na sreću, nije bilo.
Marin Vlahović je molio u svim tim slučajevima da ga spojim s tim ljudima, u slučaju Medveda i Piletića motiviran namjerom da Medvedu otkrije navodne koruptivne i nezakonite postupke i ljude nakon potresa u Petrinji, koji će koristiti državi za uvođenje reda u postpotresnom neredu, a prema Piletiću, da mu ukaže na saznanja i propuste oko politika prema obiteljima i djeci s posebnim potrebama na temelju osobnih iskustava.
U slučaju Jurice Lovrinčevića, tada već kao moj stalni suradnik u emisiji "Kreatori istine", zamolio me, mogu li ga spojiti s Filipovićem zbog jednog spora s državom, shvatio sam tada, više privatnih tvrtki, kojima je država neupitno dužna isplatiti milijunske iznose zbog nekakvog spora oko vodoprivrede, za koji je bilo nadležno ministarstvo gospodarstva.
Vlahović mi je rekao da je to već star spor, da ministar Ćorić nikada nije htio primiti te ljude na razgovor iako su imali pravno neupitna uporišta, te da je odugovlačenje s tim krajnje štetno državi, a interes gospodarstvenika nije da se to razvlači u nedogled, jer za razliku od države koja može trpjeti gubitke, oni ne mogu poslovati bez tih sredstava koja im je država dužna i prijeti im propast.
To mi se, s obzirom na prezentaciju i elementarno povjerenje koje sam imao u Vlahovića, te s obzirom na to da sam znao da Filipović namjerava primarno štititi nacionalni interes, činilo primjerenim i organizirao sam "kavu" Lovrinčevića i Vlahovića.
Tako je sve počelo
Da čitatelje ne bih držao u napetosti, odmah ću reći da se cijela ova "afera" u svojoj biti usmjerava u potpuno pogrešnu metu, zanemarujući opasnu bolest i razorno nedjelo - novinarsku ucjenu, odnosno pokušaj ucjene ljudi. To mi je sjevnulo jučer, nakon višednevnog probiranja po detaljima odnosa s Vlahovićem i realne nevjerice da je usprkos signalima o kojima sam pisao, mogao napraviti to što je napravio, čitajući njegovu objavu na facebook profilu, kako je neko svoje "otkriće" dao emisiji NOVA TV, te usprkos tome što je, kako navodi otac troje djece, od čega dvoje sa stopostotnim invaliditetom, nije dobio centa naknade. To mi je skrenulo pozornost da neke stvari koje sam čuo na konferenciji za novinare direktora Mreže TV Saše Englera.
Čitajući Vlahovićeve objave ovih dana, nakon izbijanja njegove "afere Mreža", vidi se jasno prezentirano nastojanje predstaviti sve što čini njegovim „specifičnim načinom“, učiniti Hrvatsku boljom i sve lupeže strpati iza brave.
Tako on to predstavlja, usput navodeći u javnim istupima da je za to spreman žrtvovati i materijalne interese obitelji. Objave i javne poruke baš ne ukazuju na to, a ne ukazuje niti ozbiljnija analiza detalja u „aferi Mreža“, koliko god se mediji i politike, kao i on sam, trudili usmjeriti pozornost javnosti na – korupciju i rušenje Vlade. Jer, zašto bi onda, kad je to tako motivirano kako govori, danas prigovarao bilo komu tko je njegova "otkrića" pomogao predstaviti najširoj javnosti, da mu nije platio ni centa, kad bi bilo logično slijedom njegovih objava da bi upravo on trebao biti zahvalan da je bilo tko to što radi pomogao izdići na najvišu moguću razinu?
Što će mu novac, koji, kako kaže nije primaran, kad uspijeva u svom primarnom cilju – trpanju kriminalaca iza brave!?
Imamo li pred sobom neuspjeli pokušaj ucjene i reketa?
Kvaka prevare i prijetvornosti, ali i ključ krajnje opasne pošasti u hrvatskom društvu, posebno u politici i medijima jest upravo u posve drugačijim elementima, motivima i namjerama, koji nedvojbeno upozoravaju na vrlo mogući pokušaj ružne ucjene s ciljem ostvarivanja koristi pod pokrićem primarnog povjerenja ljudi koji su njemu i sličnima iz bilo kojih razloga ukazali to povjerenje. Raspolagati kompromitirajućom informacijom ili dokazom, je temelj svih tih pokušaja i model djelovanja!
Javnost je u ovoj "aferi" usmjerena na transkripte iz kojih se može pročitati namjera o nekakvoj podjeli financijskih sredstava, što se nije iz nekih, naizgled čudnih, ali u prethodnom tekstu naglašenih razloga dogodilo, a posve je zanemaren refleks i polazni značaj objavljenih poruka između Jurice Lovrinčevića, Marina Vlahovića i Nikole Grmoje. Plenkoviću i HDZ-u su te poruke dokaz izdaje, savršena prilika da se riješe bez posljedica i neugodnih unutarstranačkih dvojbi, Davora Filipovića i instrument kojim svojim utjecajem u javnosti usmjeravaju fokus na Grmoju i MOST prikazujući sve kao tipičan model međustranačkog obračuna MOST-a i HDZ-a, što u biti čini gotovo nebitnim "korupciju", pri čemu se "korupcija" ovdje javno prebacuje između Grmoje i HDZ-a kao ping pong, u kome Grmoja zbog svoga realnog utjecaja, ali i odavno uspostavljenog zasluženog stereotipa o njemu i Petrovu, nepopravljive javne percepcije MOST-a, kao primarno antihadezeovske strukture, nema realnih izgleda ostvariti iskorak izvan već uspostavljenog izbornog tijela.
MOST savršeno poslužio
Zato je ovu "aferu" Plenković gotovo savršeno iskoristio, rješavajući se Davora Filipovića praktično bezbolno, inače velikog problema u ostvarivanju, odavno krajnje očite državne politike koju korporativno personalizira Vujnovac, a politički otvoreno zagovara i provodi Plenković nizom prozirnih, neuvjerljivih, ali zbog premreženosti, kontrole i utjecaja nad institucijama i slabosti oprobe, kako unutarstranačke, još više i one političke, uspješnih javnih prikaza i objašnjenja. Plenkoviću je u javno uspostavljenom modelu stranačkih funkcioniranja, stereotipa i izbornih blokova u zemlji, dragocjena bila objava poruka Lovrinčevića, Vlahovića i Grmoje, čime je smjenu Filipovića mogao pravdati pred strankom kao zaštitu stranačkih interesa i time zatvoriti svaki pokušaj realnog problematiziranja svoga svrstavanja na stranu korporacije, koja golemom broju stranačkih ljudi nije po volji.
Tanak led
O tome sam više puta otvoreno govorio i u emisiji „Kreatori istine“,a i kasnije u analizama, a mogu posvjedočiti i danas, kad mi se javlja čitav niz članova Predsjedništva HDZ-a, nekoliko ministara i vrlo uglednih stranačkih ljudi iz svih krajeva Hrvatske, koji su barem interno silno zabrinuti razvojem državne politike. Ne ulazeći u razloge njihove unutarstranačke šutnje, neshvatljivo mi je da Plenković i njegovi suradnici ne razumiju da je situacija takva. Ne znam hoće li se dogoditi ili neće, ali ove poruke koje je Lovrinčević navodno slao Vlahoviću za oporbenog Grmoju, baš zbog toga bi vrlo lako mogle eksplodirati na drugačiji i puno bolniji način, pri čemu ne isključujem da baš Lovrinčević, ako se dokažu točnim te poruke i korespodencija, kad više nema zaloga prijateljevog mandata, a zna zbog prirode posla kojim se bavio baš sve, o tome otvoreno progovori, što bi po mišljenjima ljudi s kojima sam razgovarao ovih dana bilo moralno opravdanje namjera slanja tih poruka i posve nova dimenzija ovoga slučaja. To je vrlo tanak led na kojem kližu Plenković i mnogi ljudi koji sudjeluju u ostvarivanju tih politika. No , kao i sve ostalo, to je izbor Jurice Lovrinčevića.
Plenković savršeniju priliku nije mogao dobiti od tih poruka, uz koje ide i transkript koji javnosti govori o koruptivnoj namjeri, kao šlag na torti.
S tim su i stranka, i opća javnost dobili javno teško osporivo pokriće.
Reket i ucjena u novinarstvu
Idemo pitanje malo drugačije postaviti na temelju već notorne prakse u Hrvatskoj, o kojoj desetljećima svatko u medijskom, političkom, poslovnom, ali i sveukupnom okruženju zna, što osobno, što posredno, što iz javno dostupnih saznanja, što iz malobrojnih sudskih procesa, jako puno. Riječ je o reketarenju i metodi ucjene, modelima koji se kuloarski vežu za Nacional oduvijek, ali i za niz drugih nakladnika i medija, pogotovo za višegodišnje navodno djelovanje „Bujice“, Velimira Bujanca i njegovih suradnika. Insajderi u Zagrebu, ali i u cijeloj Hrvatskoj, koji se ozbiljnije bave novinarstvom i imaju višegodišnja iskustva o odnosima političara i medija, saznanja o aferama i „aferama“, znaju da je model ucjene i reketa jedan od najvažnijih modela mnogobrojnih piarovskih stratega, anketara i niza mini industrija oko politika na svim nivoima. Baš zbog toga i silne izloženosti mnogih, koje bi propitkivanje te prakse moglo dovesti u velike probleme, je s jedne strane razumljivo zašto se u javnosti pitanje i mogućnost ucjene i reketa u slučaju „afere Mereža“ ne postavlja u prvi plan, odnosno nikako, a s druge strane, neshvatljivo da dio medija i novinara koji nisu upleteni u takvu praksu, ne pokušavaju usmjeriti fokus i na tu krajnje kriminalnu mogućnost, koja iz svega što vidimo oko ove „afere“ vrišti, gotovo gola do kosti.
Vlahović ističe da je njegova primarna motivacija strpati iza brave sve zločeste ljude u Hrvatskoj, ne krije da mu je to namjera i u ovom slučaju.
Izbjegavanje uredničke odgovornosti pred zakonom
Saša Engler novinarima svjedoči da mu je u razgovorima o emisiji "Istražitelj" i načinu financiranja Vlahović više puta ponovio da ima kompromitirajuće snimke s Juricom Lovrinčevićem, da će ga ucjeniti, da će snimke, ako bude trebalo dati Domovinskom pokretu i Radiću. Treba li objašnjavati što to znači?
S druge strane, Vlahović, paralelno s audio snimkama ili montažama, koje predaje Nacionalu, umjesto da ih objavi u svojoj autorskoj emisiji "Istražitelj" na Mreži TV, u kojoj ima uredničku i pravnu potpunu odgovornost za sve objavljeno, predaje Večernjem listu osobnu prepisku izneđu Lovrinčevića, sebe i Grmoje, koja je očito prethodila nelegalno snimljenim privatnim razgovorima. Ne radi se tu o nepovjerenju u Mrežu TV, nego o izbjegavanju odgovornosti za plasirane informacije. Ovdje naglašavam ovo „autorska i urednička odgovornost“, koju je Vlahović izbjegao s tim što materijale koje ima nije objavio u svojoj emisiji, čemu se čudi sveopća javnost i svi novinari s kojima sam razgovarao, jer bi na taj način neupitno njegova emisija bila u fokusu javnosti, što je svakome uredniku i novinaru, pogotovo istražiteljskom novinaru, primarni interes, a izbjegao bi i povezivanje s postojećim stereotipom koji realno još od vremena pokojnog Pukanića postoji o Nacionalu, a koji nije blago rečeno sinonim povjerenja i autentičnog novinarstva motiviranog društvenom higijenom.
Zamke i kontradikcije
Također bi izbjegao i zamku medijskog instrumenta interesnog obračuna protiv Filipovića, s obzirom da je upravo sa mnom u emisiji „Kreatori istine“ višestruko dokazao da je Nacional interesno i financijski ovisan o Vujnovcu i Barbariću, javno prepoznatim protivnicima ministra Filipovića. Je li realno pretpostaviti s obzirom na sve poznato do sada, da je Vlahović nastojao izbjeći pravnu odgovornost za medijsko emitiranje materijala kojim je raspolagao, čime ionako ozbiljne sumnje samo dodatno multiplicira i o kojima je nužno javno govoriti, pogotovo u kontesktu namjernog usmjeravanja ove „afere“ ?
Naaravno da jest.
I da je vrlo nužno.
Poruke u Večernjaku su ključ
Ta prepiska koju je Vlahović objavio u Večernjem listu je ključ svega i upravo je to temelj cijele ove „afere“, koja je predstavljena kao korupcijska, a baš sve ukazuje na to da se radi o potencijalnom kaznenom djelu ucjene ili reketa zlouporabom medijskog statusa i medijske pozicije, što daje odgovor i na pitanje – zašto se Vlahović pojavio na Mreža TV s prijedlogom za suradnju s emisijom „Istražitelj“, što je najavljivao kao „razgovore s nekim televizijama“ uoči početka emitiranje te emisije, a nakon prvih objava u formi Podcasta. Za uspješnu i ozbiljnu ucjenu mu je trebao relativno ozbiljan medij, ali i za način realizacije ucjene i novca, bez kojega to nije lako ostvarivo kad je o državi riječ. Očito su mu u tome svemu problem bili, s jedne strane Engler koji mu nije vjerovao, ali i Lovrinčević, koji je otezao s realizacijom uvodeći različite izgovore, od nepovjerenja u Englera, zatim mene, što Vlahoviću očito ne odgovara, a vidljivo je čak i iz ovako prezentiranih materijala, te čitav niz drugih detalja koji se jasno vide iz prezentirane snimke ili montaže razgovora. No, vratimo se temelju svega, porukama. Jasno je danas nakon Plenkovićevih višestrukih poruka o pokušaju rušenja Vlade, da su te poruke daleko najvažniji "krimen" Jurice Lovrinčevića, a po hijerarhijskoj nadležnosti u ministarstvu, i Davora Filipovića. Drugo je pitanje kako bi Plenković reagirao da su se tako medijski pokušali sukobiti dva ministra, ne usmjeravajući oštrice prema njemu i ne dovodeći njega pod upitnik, pogotovo u kontekstu javne tajne u Zagrebu da upravo njegovi najbliži suradnici, pri čemu se vrlo često neslužbeno ističe glavni tajnik Katičić, vode medijske kampanje tu i tamo, i po potrebi, protiv istaknutih članova HDZ-a, pa čak i ministara u Vladi, što Plenković prešutno podržava.
Što je presudnije – poruke ili neostvarena korupcija?
Je li danas teško pretpostaviti i biti potpuno siguran u to da je Vlahović, s obzirom na sve poslije, bio siguran da te poruke mogu uništiti Lovrinčevića, da je toga u nekom kritičnom trenutku bio svjestan i Lovrinčević? Naravno da je i Vlahović znao s kakvim oružjem raspolaže, znao je i Lovrinčević. Otkud onda razgovori o financiranju Mreže TV na način kako je transkriptima predstavljeno i očito bilo pred navodnom realizacijom, otkud onda otezanje realizacije plaćanja?
Posve logično na temelju svega je pretpostaviti da je Vlahović ucjenjivao Lovrinčevića porukama koje je imao iz ranijeg razdoblja, da je Lovrinčević bio svjestan posljedica tih poruka i namjerno odugovlačio procese financiranja svjestan s kim ima posla izvan realnoga kišobrana povjerenja koji je Vlahovića štitio dok je bio u mojoj sjeni i kad su najvjerojatnije te poruke i nastale, povjerenja koje mu je i omogućavalo niz stvari pa i nerazumno rizičnih komunikacija, zbog čega je Vlahović ostvario prijetnje o emitiranju tih materijala preko suprotne strane, koje je Engleru izrekao, a ovaj potvrdio javno. Jer, kako god ovo Vlahović danas predstavljao, radi se o vrlo mogućem pokušaju iznuđivanja novca na bilo koji način, a za to mu je trebala Mreža TV, emisija „Istražitelj“ kao pokriće. Tu tezu iz svega viđenoga samo idiot može isključiti.
Zašto se ignorira mogućnost ucjene i reketa?
Gotovo mi je neshvatljivo da se na taj način ne pristupa ovoj „aferi“, iako svaki detalj i element ukazuje upravo na takvu mogućnost. Ne vjerujem da u „institucijama“, a očito se ovdje prikriveno govori o USKOK-u, sjede ljudi koji bi mogli zanemariti ovaj element koji svim nevjerojatnim nelogičnostima daju smisao, i sve što smo do sada vidjeli i čuli koliko god bilo šokantno, povezuje u logičnu cjelinu. Jedino bi to mogao biti odgovor na prilično šokantno suočavanje i dvojbe među ozbiljnim ljudima o, u tim navodnim razgovorima i transkriptima, predstavljenoj ulozi iskusnog i uspješnog poslovnog čovjeka Jurice Lovrinčevića, koji bi se tako banalno dao uvući u tako primitivne igre i riskirati svoj ugled, karijeru i primarno karijeru svoga prijatelja i ministra Davora Filipovića za deset, dvadeset ili trideset tisuća eura. To je istovremeno i prilično banaliziranje fenomena korupcije.
Kompromitacija MOST-a i velika podvala
Danas se nametnulo i pitanje tih poruka koje su cirkulirale na relaciji Lovrinčević, Vlahović, Grmoja, koje su s jedne strane poslužile Plenkoviću da bez ikakvog političkog rizika smjenu Filipovića predstavi kao nužan i posve opravdan čin čovjeka koji brani svoju stranku, a s druge strane dodatno kompromitirale MOST i omogućile, koliko HDZ-u da u tom pravcu preusmjeri bit problema, još i više Vujnovčevom političkom krilu, notornom Domovinskom pokretu i njihovim jurišnicima, u stranci i na televizijama.
Prvo, usmjeravanje tih poruka i navodnih ili stvarnih nezakonitih ili koruptivnih radnji vlasti na Grmoju, Petrova i Troskota, zbog percepcije koju su godinama stjecali i svaki dan ju opravdavaju, nema odavno gotovo nikakav javni, ni politički učinak, jer su se ti ljudi toliko iskompromitirali godinama jurišajući nekritički i histerično na HDZ, da danas Plenković pobije pola Zagreba pred kamerama, a da to tumači i komentira Grmoja, izuzev pristaša MOST-a, rijtkoo bi tko povjerovao u to što vidi, a pogotovo u to što Grmoja govori. To se zove politička hiperinflacija i njeni razorni efekti. Zato je, ako je bio, o tome tek treba dobiti relevantnije iskaze i tumačenja, to potpuno pogrešan i kontraproduktivan model i pokušaj zaoštravanja javnoga fokusa na korupciju u sintezi države i Vujnovčeve korporacije. HDZ je danas upravo zbog toga uspio nametnuti kao manje više pretežitu i gotovo neupitnu činjenicu i javnu percepciju da je tu nešto Grmoja s Vlahovićem mutio, a savršeno im se Lovrinčević uklopio u toj priči za unutarnje političko razračunavanje i davanje toliko potrebne satisfakcije sječom Filipovića, Vujnovac- Barbarić grupi nakon svih javnih udaraca i na kraju banaliziranja Barbarićeve odgovornosti na „nezakonitu kuću“, zbog koje je javno otišao, a u stvari baš na taj način zaštićen i amnestiran od potencijalno zastrašujućih šteta i nezakonitosti u višegodišnjem upravljanju HEP-om, bez ikakve sumnje uz znanje Plenkovića i u koordinaciji s Vujnovcem i ljudima oko njega, o čemu postoje desetine javno objavljenih indicija i dokaza.
Kako su korupcija i prevara pretvorene u politiku?
Teško je reći što bi moglo motivirati Juricu Lovrinčevića na ulazak u takav model komunikacije s novinarom koga je tek upoznao i kome je jedina referenca bila to što sam ga ja izabrao za suardnika na emisiji „Kreatori istine“ koja se uz sve ostalo, otvoreno bavila i tim pitanjima. Javnost će nagađati je li to bio pokušaj obračuna, kako danas hadezeovci pokušavaju to predstaviti, s dojučerašnjim partnerima iz Pevexa, za koje je imao teške dokaze o nevaljalostima kao najbliži suradnik ministra gospodarstva preko koga se puno toga prelamalo i prije dolaska Filipovića, zatim cijelo vrijeme tijekom njegovoga obnašanja te funkcije, s eruptirajućim aferama i nevjerojatnim probojima, zatim će se razvlačiti narativ da je to udar na Vladu i na samoga predsjednika Vlade, čime se u prvi plan izdvaja pojam izdaje amnestirajući tim pojmom i njegovom negativnom konotacijom realne probleme i neugodne činjenice, neovisno o tome što je s više strana objavljeno niz jako teških informacija o nesumnjivoj odgovornosti Plenkovića za niz afera, a na kraju će se pokušati s realnim izgledima relativizirati upravo zbog MOST-a, i javne dominacije Grmoje i Troskota u prethodnim aferama, sve podvesti pod sukob HDZ-a i MOST-a, čime svi problemi dobivaju dimenziju redovne političke utakmice.
Motivi i načini proboja informacija
Međutim, kad su proboji informacija iz državnih i javnih institucija i kompanija u pitanju, svi mi relevantni novinari znamo i imamo neposredno iskustvo s tim, a to se odnosi na sve vlade, politike, stranke i događaje, to može imati i ima vrlo različitu motivaciju i namjeru. Stotine je razloga za tzv. probijanje ili curenje informacija, od međusobnih sukoba razne prirode i motivacije u institucijama, vlastima, strankama, kompanijama, do najrazličitijih perverzija, uključivo i koruptivne razloge, dakle plaćanje informacija i „dubokih grla“, što nije nepoznato još iz Tuđmanovoga razdoblja, ali i iz povijesti novinarstva u razvijenom svijetu. Velike medijske kuće često koriste taj model, što u ovome slučaju nema nikakve logike jer Mreža TV, kao uostalom niti jedna druga lokalna i mala televizijska kuća nema šanse za to, pod uvjetom da iza njih ne stoji, kao primjerice kod Z1 korporacijski interes koji takve stvari može obaviti izvan poslovanja televizije s golemim iznosima novaca.
Crno tržište informacija
S jedne strane vrlo često novinari ispadaju korisne budale, neki svjesno jer imaju vijest, a drugi nesvjesno, pa je pritisak „informatora“ na poznate novinare golem. To govorim iz iskustva. Također, kad i ako „informatori“ shvate da nemaju posla s egzibicionistom i naivčinom, kad ga ne mogu kupiti ili na bilo koji način privoliti ili kad on sam nije zainteresiran za takve operacije, vrlo brzo se kao i o svemu, u krugovima i na ilegalnom tržištu informacija, da ga tako nazovem iako u tome nema ničega ilegalnoga ili kažnjivoga, izradi profil novinara i „informatori“ znaju na koja vrata ne mogu kucati i da im se sigurno neće otvoriti.
Svi u Zagrebu to znamo i za to ne treba biti naročito informiran. Sve informacije o svinjarijama u HDZ-u dolaze iz HDZ-a, isto se odnosi na SDP, te ostale stranke. Ili, uzimamo statističko odstupanje koje potvrđuje pravilo. To zna svaki ozbiljniji novinar. Zato je gotovo fascinantno koliko se pozornosti daje tome što je, ako je, Lovrinčević dao Vlahoviću neku informaciju, pa čak i kad je i ako je očekivao da to Grmoja javno razglasi, iako je, kako sam već i istaknuo nevjerojatno komunikacijski naivno očekivati nekakv materijalni uspjeh u političkoj areni ako je Grmoja glasnogovornik. Takvi kritičari, baš kao i ovi u Domovinskom pokretu, Bujanec i slični, zapravo najviše pomažu onima koje kritiziraju, u ovome slučaju Plenkoviću. Jer ljudi u golemoj većini to smatraju igrama i folklorom, zabavom, koja gotovo ne utječe na izbore, a loše i demotivirajuće utječe na izlaznost na izbore, što opet odgovara Plenkoviću.
Naivnost i pretežita negativnost
Meni je u ovome slučaju ponovno, po tko zna koji put fascinantno i neugodno saznanje koliko ljudi u Hrvatskoj, pogotovo najveći broj sudionika u javnosti putem mreža, ali i u certificiranim medijima, iznimno malo vjeruju da bi netko tko daje informaciju iz institucija o potencijalnom kriminalu ili štetočinstvu mogao imati dobre i moralne namjere. Govorim i o novinarima, što se na njih odnosi i kad je u pitanju odnos prema „informatorima“, u ovome slučaju o navodnim porukama Lovrinčevića Vlahoviću, ali i općoj javnosti, gdje ni jedni, ni drugi ne pomišljaju razgovarati o tome – nije li iza svega, kako god to izgledalo, koliko god bilo nespretno i samoubilački zbog svega što sam rekao u ovim analizama, stajala potencijalna namjera da se iznimno opasni procesi u državi, koje očito sama stranka na vlasti ili ne želi, ili nema snage razriješiti, zaustaviti i razbiti, na bilo koji način suzbiju?
Zašto bi se ta namjera ignorirala?
Strah od posljedica
Iz osobnog iskustva znam da u velikom broju informacija koje su o nevjerojatno opasnim procesima dolazile do mene od mirnih, tihih i ozbiljnih ljudi iz institucija, kompanija i agencija, te međunarodnih institucija u Hrvatskoj, iz samih stranaka, jesu motivirane strahom od posljedica, često i za samoga sebe ovisno o kojoj hijerarhijskoj razini infromatora se radi, a vrlo često i zbog toga što ljudi sami pred sobom ne mogu mirno gledati te stvari.
Od svakoga novinara izravno ovisi i u tome nema pomoći sa strane, kako će kome i čemu prići, a emisije i tekstovi koje gledate i koje objavljujemo, s pripadajućim reakcijama najbolje vam pokazuju i detektiraju baš svakoga od nas, naravno onome tko racionalno analizira i nenavijački pristupa problemima.
Prevare i slijepoća
Nikada me nije odveć zabrinjavalo to što me je jedna organizirana skupina trolova pod kontrolom Domovinskog pokreta, te niz ljudi različite motivacije i provenijencije, s desna i lijeva u društvu, prozivao režimskim novinarom, plaćenikom, a primjerice, dovoljno je bilo pogledati tijekom pandemije moju emisiju „Budnica“ koju sam radio na Osječkoj televiziji i uočiti da baš nikada na ekranu nitko nije mogao zamjetiti pandemijske poruke – Budite odgovorni i slično. S druge strane takva poruka je stajala na ekranu svake „Bujice“, te svake emisije sličnog formata na svim drugim televizijama. Upravo su skupine koje se identificiraju s tim emisijama i televizijama mene i moju tv kuću optuživali da smo režimski plaćenici, iako je taj natpis bio dio državne plaćene kampanje. Isto se odnosilo na na moje emisije „U ime naroda“ i „Kreatori istine“.
Stotine je takvih primjera.
U subotu, 23. 12. čitajte o politici Plenkovićeve Vlade u financiranju medija, ulozi piarovaca i komunikacijskih stratega, agencija, te mogućim pritiscima na novinare financiranjem medija u kontekstu „afere Mreža“…