Vrijeme je raspleta ili potpunog sloma!
U ratu koji se očekuje i koji je neminovan u HDZ-u, ali i na desnici, "zarobljavanja i zarobljenika" neće biti. Još manje će biti milosti i drugih prilika...
Javno-politička zabava za "široke narodne", pardon, "građanske mase", nakon što je prilično uspješno, s izuzecima još nekih važnih potencijalnih rizika i rupa na bokovima, odrađeno izborno i postizborno pospremanje utjecaja na najvažnije državne procese i politike, poprima dimenziju niže, ali jednako presudne razine natjecanja, kako i priliči nakon glavnih utakmica i kako treba biti sukladno potrebama eliminacije tih neugodnih rizika zaostalih nakon bojeva, tih nepokorenih uporišta, koja bi mogla priprijetiti uspostavljenom poretku i stabilizaciji stečenih pozicija.
Otprilike kao u pripjevu - Berlin pao, a Odžak se drži!
Pa se angažiraju tenkovske, pješačke i zrakoplovne operacije kako bi se pokorili "Odžaci" ili "Roška polja".
Javnost vješa Dabru, odavno pripremljenog "Pedra", "ustašu", "četnika", "divljaka", "revolveraša", ovisno s koje strane kreću udari, pa se prikladno početnim položajima jurišnika koristi medijski i kvalifikacijski arsenal, centralni Dnevnik Nova TV najavljuje informaciju sa saborskog odbora s “Vjerovali ili ne, Dabro dolazi u Sabor”. Operacija kriminalizacije se nastavlja u svim ljevičarskim i bujičarskim medijima i paramedijima, toliko precizno da je ucrtana svojevrsna meka schengenska granica Radić-Vujnovčevog novca i Plenkovićevih piarovaca do savršenstva i laičke prepoznatljivosti, a istodobno između "zaraćenih" Predsjednika Republike i Predsjednika Vlade, paralelnog šefa zakonodavne većine, se snižavaju tenzije iz prošlih godina, naročito iz super-izborne, pa se priprema teren za "normalno funkcioniranje" vlasti. Tako to izgleda, a u biti se radi o stabilizaciji i očuvanju osvojenih pozicija, ukupovanja u rovove i miniranje pristupnih pravaca radi utvrđivanja položaja moći, koje su se stjecale ispod umjetnih površinskih ogorčenih bitaka "prozapadnjaka i prorusa", "putinista i zelenkista", korifeja "prave" i "krive" strane povijesti, ukratko, "naših" i "njihovih", "crvenih" i "plavih" od kojih ni jedni, ni drugi nisu bili baš ništa hrvatsko.
Niti stvarno naše.
Nije se lako, još manje oportuno, pitati - misle li stvarno protagonisti, a prije svega kreatori ovih igara da je većina naroda tako tupasta da baš ništa ne može prepoznati i zbrojiti jedan plus jedan?
Pogotovo kada se stvari tako brutalno ogole.
I da je vječno siguran izbor i da je moguće trajno tako zaluđivati ljude, računajući prije svega na refleks čuvanja kakvog takvog javnog digniteta tolikih društveno mrežnih "boraca" iz prethodnih bitaka, koji će usprkos suočavanju s činjenicom da su ispali budale ili nesvjesno poslužili prevarantima kao javna krinka, ustrajavati na svojim pozicijama, makar se u realnom životu sramili sami sebe i svoje naivnosti do tupavosti.
U jednakoj mjeri se to odnosi na ogorčene antiputiniste i proplenkovićevce nasuprot putinističkog Milanovića i rusofila, kao i na značajno primitivnijoj razini na proradićevce i bujičare, uz rezervu prema kritičnoj masi razuma i karaktera u tim hordama, koja ipak postoji u promilima, u bitkama protiv svekolikih izdajnika, i lijevo, i desno, nakon prvima šokantnog Plenkovićevog istupa u Davosu da je nužno razgovarati s Putinom i da sankcije nisu bile efikasne, i nakon Radićeve koordinirane operacije spašavanja Plenkovićeve unutarstranačke i državne pozicije, koja traje od kolovoza, a eskalirala je s "razotkrivanjem" Dabre.
Pažljivim promatračima ništa od toga nije iznenađenje ili neočekivano.
Vi koji čitate moje analize u sklopu “Rasprava o državi” to dobro znate.
Mora se, dakle, usprkos obrazu i javnom karakteru tolikih ogorčenih javnih "boraca" za istinu, i samo istinu, koji su svojim analizama i interpretacijama godinama šopali naciju, koristeći umjetno i planski režirane u pravilu interesno svezane medijske pozicije, koji će tragom i modelom svoje totalne beskarakternosti i sada, nakon što su "gazde" krenule u posve suprotnim smjerovima, a sve što je vrijedilo do jučer, poprimilo posve otvoreno i posve suprotno značenje zbog vidljivog sadržaja, nastojati inzistirati na pravovjernom "tumačenju" novih vrijednosti i okolnosti lažući kao ošugani psi s nategnuto počešljanim preostalim dlakama, preostalim mrežnim i virtualnim idiotima i beskičmenjacima, nastojeći si priskrbiti bar virtualnu satisfakciju za beskarakternost po kojoj su pred milijunima pristojnih ljudi ispali, i ostali - javni ološ.
Najniža podvrsta prevaranata.
Upravo ta razina prevare je uvredljiva i morala bi konačno biti pokretač otpora u načelu pristojnom hrvatskom narodu i rijetkim, a postojećim ljudima prije svega u HDZ-u, da tome kažu - dosta je bilo.
Idemo redom.
Dabro može na temelju objavljenih i medijski dostupnih saznanja biti, može i ostati, znamen društvenog trenutka, ovakvog ili onakvog stanja društvenosti, ali, bit stvari je u tome da je baš svojom političkom pojavom Josip Dabro prisilio državni poredak, kako ovaj službeni s Plenkovićem na čelu, tako i onaj prikriveni i podmukli s Radićem kao eksponentom upravo Plenkovićeve vlastodržačke hobotnice, pri čemu ovoga službenog nema bez ovoga skrivenog, i obratno, da se potpuno razotkriju u svoj svojoj nakaradnosti.
Dabro je pokazao da su Plenković i plenkisti potpuno vjeran izraz i ekvivalent Radiću i bujičarima, jer, tko ima samo sat slobodnog vremena i zrnce neplenkiziranog ili neobujičarenog mozga, s nevjerojatnom jasnoćom i sigurnošću će ustvrditi, konačno otvoreno, iako je to godinama ozbiljnijim ljudima jasno, da Dabru vješaju sasvim koordinirano i do detalja isplanirano u medijima, koje izravno ili neizravno financiraju država i Vujnovčeva korporacija, pri čemu između pojmova "država" i "Vujnovčeva korporacija" godinama nema nikakve razlike.
To su pojmovi istog sadržaja.
Uz bonus pederluka i genderizma s jedne strane, te ustašluka i desničarenja s druge strane.
Rijetke su u suvremenoj hrvatskoj političkoj povijesti tako široko i detaljno isplanirane operacije eliminacije zaostalih sporednih točaka potencijalnog otpora, kakvu gledamo od kolovoza prošle godine i naglog "buđenja" Marija Radića iz prethodne umjetne eutanazije ili političke kliničke smrti, pa do ovoga "razotkrivanja zločestog" Dabre.
Ta operacija je po svojoj sveobuhvatnosti i medijskoj umreženosti od proljevičarskih medijskih redikula i notornih "opinion makera", svih "analitičara", lijevo-desnih komentatora, od Bajrušija, Tomića do Šole i Dujmovića, bila izrazito očiti obrazac potpuno jasne koordinacije Plenkovićevih "stratega" i uredskih izvršitelja s najrigidnijim bujičarskim ološem, gdje su prvi, ovi "ugledni" danima ispisivali tekstove sa zgražanjem o Dabrinoj "školi", očito ciljajući, ne bez razloga u stup Penavinog utjecaja među zastupnicima Domovinskog pokreta u Hrvatskom Saboru, a ovi drugi u karakterističnoj maniri odavno brendiranih propalica navalili na "izdaju" koristeći Pupovca i njegovu političku srbčad kao strašilo.
U silovitoj kampanji, predstavljenoj kao sukob za "vjerodostojnost" pred izbornim tijelom, iz današnje perspektive je jasno kao dan, iako je i tada bilo, Radić je skinut s aparata i oživio, kako bi Penavi i Dabri, a s unutarhadezeovskog i Plenkovićevog stajališta, prije svega Anušiću oduzeo potencijal za potencijalno ugrožavanje Plenković-Vujnovac državnog saveza, koga je specifičnom ulogom godinama s izvanjske pozicije i vrlo vješto podupirao Milanović. Nacional Bere Jelinića će do besvijesti nabrajati Butkovića, Jandrokovića, uvoditi ponovno otužnog Karamarka u priču o borbama u HDZ-u, ali jasno je svakome s mrvicom mozga da je Plenkoviću i svemu što godinama radi jedina i najveća opasnost samo Ivan Anušić.
Radić je usprkos histeričnoj kampanji bujičara u razotkrivanju izdaje i mainstream pripremama Dabre za odstrel, žestoko podbacio i teško je poražen na izbornoj konvenciji Domovinskog pokreta, ne uspijevši otrgnuti predviđeni broj zastupničkih ruku.
Zatim je krenula operacija pod oznakom "B", istovremenog čuvanja dijela bojišnice zadržavanja neprocjenjivo bitnoga Milanovića s kandidaturom nesretne Lozo za predsjednicu Republike, uz nastavak žestokih udara na Penavine "izdajnike".
Nepredviđeni debakl Plenkovića na predsjedničkim izborima, jer nije mogao, niti znao procijeniti snagu požara koji je potpalio nastojeći osigurati grijanje za cijeli preostali mandat koristeći "opasnost" s Pantovčaka, pa ga zdrmalo i uzdrmalo, bio je signal za Radićevo provođenje operacije eliminacije "jednog po jednog" Penavinog, čitajte potencijalnog Anušićevog, čovjeka, pri čemu je Dabro, koga javnost jako potcjenjuje zbog orekstriranog i proizvedenig stereotipa tijekom proteklih mjeseci, bio ključni stup koga je trebalo udariti i eliminirati.
Sve ukazuje da je to još jedna, možda i najozbiljnija pogreška Plenkovića i Vujnovca, odnosno Radića, jer Dabro nikako ne izgleda kao ovčica koja bez pogovora prilazi žrtveniku.
Prvi problem toga pokušaja je bio izvrsna Dabrina reakcija, koji je istoga trenutka podnio ostavku na mjesto ministra i potpredsjednika Vlade, iz defanzivne pozicije tim potezom Domovinski pokret i Penavu, sebe dakako, trenutno doveo u ofenzivnu poziciju i preuzeo inicijativu, te Plenkovića i Radića stavio pred nove muke.
Ali i svoje suradnike u DP, ostavljajući im posve očit izbor - ili smo zajedno, ili nas nema!?
Jer, slijedi Ćipe, na isti način kao i Dabro, a samo oni znaju tko i zašto dalje slijedi.
Znaju da i Radić slijedi, jer brlogu koji je nastao na inicijacijama kojima se danas kriminaliziraju međusobno, teško da netko ima, tko nema neki specifičan video ili deset puta goru stvar, pa koliko god bujičari brendirali svoju nevaljalost i divljaštvo kao normalnu stvar, ne mogu očekivati da će njihova nastojanja kompromitacije dojučerašnjih pajdaša imati potrerbnu težinu. Zbilja treba biti optimist pa očekivati da Bujanec ili Radić s njim, mogu nekoga kompromitirati u očima goleme većine pristojnih ljudi, a najteže posrnuće Plenkoviću je upravo to što ga ta golema većina ljudi dovodi otvoreno u vez s tim tipovima, pogotovo nakon aktualnog udara na Dabru.
Bez obzira na Vujnovčeve i svoje novce, Radić je tu samo redikul i ništa više.
Problem Plenković - Vujnovac državne korporacije je što se oslanjala na ljude koje moraju masno platiti, riskirati "tragove", iako iz Plenkovićevog ureda odavno inzistiraju da se "ne ostavljaju tragovi", posebno komunikacijskim kanalima, ne shvaćajući da je prekasno za to, jer tragova i dokaza ima kao u priči i kod previše ljudi, a sa svih strana zbog nužnog oslanjanja na propalice i ološ s dna kace, prijeti opasnost da ti tipovi nanjuše nemoć koja je sve očitija i odigraju na drugu opciju. Jednostavno, ni Amerika nema toliko novaca da poplaća apetite tolikih propalica, a model potplaćivanja predugo traje sa sve manjim učincima.
Primjerice, o apetitima propalica najbolje svjedoči zahtjev "istražitelja", koji je od Radića tražio milijun eura za „Filipovićevu glavu“ s „eliminacijom Ljubića“ iz medijskog prostora, a ovaj mu za "paket" usluga dao stotinu tisuća eura, ako ga naravno, nije zajebao nakon odrađenog posla s aferom Mreža, procjenjujući da je klošaru dosta i deset puta manje, jer je javno - mrtav.
Zbog te koordinacije "stratega" iz Plenkovićevog ureda, bez čije odluke ni jedan medij ne može preko ekskluzivnih agencija dobiti ni centa u državnim i javnim kampanjama, te Radićevih bujičara, koje financijski u pravilu pokriva Pevex "uočavajući" po političkoj potrebi prostore i medije za reklame uz vodeću/vodeće marketinške agencije s ugovorima od preko deset milijuna eura godišnje s ENNA Grupom, a koji se većinom troše na pokrivanje unutarnjih medijsko-političkih potreba, te analitičare i već pozicionirane komentatore u mainstreamu, koje su, primjerice žene istjerale iz stanova, pa im se ukazao Radić spasitelj i dobročinitelj, danas imamo "aferu Dabro".
Zbog toga Dnevnik Nova TV izvještava: “Vjerovali ili ne, Dabro dolazi u Sabor!”.
I na tragu toga imamo "izvide" o Ćipinom paleckovanju, koje je "državi" prijavio "zabrinuti" brat Marija Radića.
Cinizam je, ali i degutantan pokušaj jeftine prevare goleme većine razumnih ljudi, da su, i Radićev brat, i Radić sa svim pripadajućim bujičarima, naglo, nakon mjeseci i godina Dabrinog revolveraštva i Ćipinih marifetluka, "uočili" prevare, profiterstvo i video snimke, koje su dokazano i servisirali, i imali od prvoga trenutka.
Državni problem nije u tome što to sve postoji i što se sve to događalo, državni problem je to što sad to Plenković koristi, otvoreno pokazujući da surađuje s deset puta većim ološem od bilo kojega krimena Ćipe, Dabre ili nekoga novoga. Problem je konačno u tome, što Plenković ne može više braniti poziciju svoje zaštite Barbarića, Sopte, Dujića i desetina sličnih, što izravno u Vladi, što u javnim kompanijama, što oko sebe u Uredu i HDZ-u s isturenim potpuno bezličnim Katičićem, jer, usprkos izričitim napomenama njegovih najbližih suradnika u Uredu, da se problematične i kompromitirajuće stvari ne šalju tako da ostaju tagovi, tragovi i svjedoci, posebno svjedoci koje mora eliminirati, a ne žele šutjeti, ostaju. I ne pada im na pamet umrijeti za ugled vođe, pogotovo kad i ako to nije njihov "vođa". Silan problem Plenkoviću i Vujnovcu, jednom u političkim, drugom u poslovnim procjenama je ovdje ispalo to što se prvi morao oslanjati na kupovnu moć drugoga, a drugi na političku procjenu prvoga.
Skupljajući ljude, pogotovo nagažene i odbačene ljude u Domovinski pokret, koristeći Milanovićevu "kandidaturu" na parlamentarnkm izborima za utjerivanje naroda u predviđene torove, računica je ispala samo malo bolja od debakla i potpaljenog požara na predsjedničkim izborima, što je opreznim i razumnim ljudima mogao biti znak upozorenja, ali ljudima opijenim moći očito nije bio.
Tako da nema dalje bez teških rizika i žrtava, ako uopće - ima dalje.
Pitate se usprkos svemu, odakle mi uporište za tako kategorične stavove o savezu Plenkovića i Radića, plenkista i bujičara?
Ne budite smiješni.
Proguglajte, zavirite na facebook profile i stranice, pogledajte YouTube dostupne materijale i, onome tko usprkos žestokog "neprijateljstva" bujičara i plenkista pronađe jednu jedinu riječ bujičara i Radićevih medijskih trubadura o aferi Škugor, aferi Tri D Rada, transferu Dalekovoda, aferi "Plin za cent", nevjerojatnim operacijama Vujnovca i njegove grupe s Obaveznim mirovinskim fondovima, o transferu Agrokora u Fortenovu, skandalima međunarodnih razmjera s Allianzom, o problematičnom djelovanju ureda za provođenje europskih sankcija protiv Rusije, koga vodi Plenkovićev favorit Matušić, o teškom pljačkanju hrvatskog gospodarstva u aranžmanima s HPS i Sber bankom s kamatama od 18 posto godišnje, o brutalnoj eliminaciji niza poljoprivrednih udruženja i zadruga proizvođača od strane ENNA FRUIT Pave Vujnovca, pronađite jedno jedino pitanje o lakrdiji s natječajem po modelu najbržeg prsta za kontrolu nad LNG terminalom do 2037. godine, ili o korporativnom cirkusu s vlasničkim udjelima u Petrokemiji, dat ću vam sve.
To Radićevi mediji, žestoki "neprijatelji" Plenkovića, silni portali bez jednoga jedinoga novinara, silni "desni" portali, "istražiteljski" lijevi Nacional, udarne emisije Z1 s Bujancem i Dujmovićem u prvom planu, nikada nisu ni pokušali problematizirati, iako su upravo to bili posve vidljive slabosti "omraženog" Plenkovića. Zar nije čudno da netko protiv svoga ljutoga neprijatelja ne koristi ni jednu jedinu stvar kojom ga može raznijeti u komadiće!?
Nikada ta pitanja nije za "divno čudo" problematizirao niti još "ogorčeniji neprijatelj" Andreja Plenkovića, predsjednik Republike Milanović.
Malčice indikativno, zar ne?
Zar je moguće da tako revnosnim političkim neprijateljima Plenkovića promakne da se u jeku predizbornog zahuktavanja predsjedničke kampanje u Hrvatskoj i u finalu američkih izbora u Zagrebu ukazao Putinov apsolutni povjerenik Azimov i da o tome ne čujemo ni jednu jedinu riječ?
Slučajno?
Ma dajte.
Ili, ima li jedne jedine objave tisuća bujičara i obujičarenih "domoljuba" u kojoj se ne ismijava "Senfa" i tu nakaradnu vlast u Zagrebu, a s druge strane, pronađite na programima Z1 i u njihovim udarnim emisijama, zatim na stranicama "desnih" radićeviziranih ili reklamno pevexiziranih portala i kvaziportala jedan jedini upit o ugovorima „Senfove“ Plinare Zagreb s PPD-om, o zastrašujućim klauzulama i penalima, o "čudnim" doznakama Plenkovićeve Vlade teškim stotine milijuna eura Gradu, za kompenzaciju energetskih troškova, navodno u korist HEP-a.
Neće to nitko pronaći, kao što neće pronaći ni slova u tim "antiplenkovićevskim" ili "antisenfovskim" medijima danas, nakon "šokantnog" Plenkovićevog salto mortale u Davosu, gdje zagovara razgovore s Putinom i upozorava na pogrešnu politiku sankcija.
Zašto to pitanje Radićevi bujičarski mediji ne smiju ni spomenuti, a ako i spomenu, ostat će na površini za idiote?
Zato što je upravo njihov financijer i stvarni gazda Vujnovac s Plenkovićem savršeno koristio sankcije za nevjerojatne aranžmane u Hrvatskoj, od brutalne konjunkture plinskog tržišta i kompenzacija teških milijarde eura kroz socijalne politike s HEP-om i Barbarićem u stedištu, do zastrašujućega transfera Agrokora u Fortenovu i Vujnovčevo vlasništvo.
Utoliko je uvredljivo slušati Plenkovića kako govori o promašaju politike sankcija, da ne kažem koliko je ponižavajuće da čovjek, koji je beskrajno iscrpljivao Hrvatsku unutarnjim i višegodišnjim ratom protiv "Putinista", kompromitirao državu vani upirući prstom u Rusofila i ruskog igrača Predsjednika Republike i narajcavao svoju sljedbu antiruskim narativom, sad javno zagovara bez da trepne okom, opet računajući na potpunu blesavost ljudi, ono zbog čega je i čime je tri godine poticao shizofrenu situaciju u zemlji, u kojoj, kao i u covid pandemiji ljudi nisu smjeli misliti svojom glavom, a bili su izloženi čistom linču ukoliko bi upozorili na mogućnost ovoga što Plenković danas govori.
Na što danas računaju ti potpuno ogoljeni, okljaštreni banalni manipulatori, koji bi u svakoj, kakvoj takvoj primjerenoj društvenoj klimi bili duboko prezreni?
Ne govorim promarno o Radiću i bujičarima, jer odavno za te tipove valja imati medvjeđi želudac i imunitet na smrad lešina crknute živine, kojom se prehranjuju, govorim o Plenkoviću i njegovoj otužnoj sljedbi, kojoj baš ništa, čak ni ove toliko evidentne činjenice teško mogu izazvari refleks razuma i kritičkog odnosa.
Tom interesnom orekstru ne preostaje ništa drugo do nastavka silnog, sve izdašnijeg financiranja sve zahtjevnijih uporišta, pomagača, "stratega", sve izdašnijem nagrađivanju sve širega broja mediokriteta uključenih u toliko rasprostranjene operacije i sve dublje zapadanje u blato, pa dok traje, traje.
Vrijeme trajanja mogu kupovati udarima na ciljane mete zastupnika u Hrvatskom Saboru, primarno na ove iz Domovinskog pokreta, koji su prepoznati s razlogom i upravo zbog odnosa Dabre i Anušića, kao potencijalna kritična masa iz koje se jedino može postaviti pitanje Plenkoviću - Čovječe, što ti radiš Hrvatskoj?
S drugih pozicija toj interesnoj skupini ništa ne prijeti godinama unaprijed, toliko dugo da se bez dvojbi politikama kojima smo svjedoci godinama jamči potpuna propast zemlje, ne prijeti im nikakva opasnost, pa je samo pitanje dana kad će Plenković nasrnuti na Anušića, kao i Radić na Dabru.
U tim operacijama računaju na potpunu sluđenost javnosti, gdje se s lakoćom orekstriraju histerični napadi na Dabru zbog travničke diplome, a istovremeno se smatra normalnim da stotine falsifikatora, prevaranata, krajnje neetičnih "znanstvenika", Plenkovićevih kandidata falsifikatora doktorata kao u slučaju Vice Mihanovića, ljevičarskih dokazano neetičnih kvazizanstvenika s desetljetnim krljučnim utjecajima na sveučilištima, u akademskoj zajednici i politici kao što su Ivo Goldstein, Vesna Pusić, zatim gomila „teoretičara“ ideološke nastranosti, apologeta posve neznanstvenih totalitarnih komunističkih doktrina, koji su morali biti potpuno odstranjeni iz akademske strukture odmah nakon demokratskih izbora, novouspostavljenih ljudskopravaških disciplina s pseudoznanstvenim dogmama i zamjenskim religijama, prema kojima je simbolička i stvarna štetnost Dabrine diplome lijek i porok u ravni jutarnje kave i cigarete. Dabrino rafalanje i "ustupanje maloljetnicima" kalašnjikova za "malo fešte" s druge strane, daleko više prokazuje državu i vlast s nužnim pitanjem, pogotovo licemjerima s tzv. ljevice, koji se zgražaju nad tim, koja i koji godinama šute kao mumije nad redovnom terevenkama u hrvatskim mjestima s većinskim srpskim življem povodom Božića, Nove godine, te raznih srpsko-pravoslavnih i lokalnih prigoda, gdje se otvoreno javno koriste arsenali oružja i oruđa gotovo do razine tenkova i topova, samo može biti bumerang farizejima i kvazičistuncima, pogotovo Plenkovićevoj većini, koja ne smije i neće godinama unazad pretresti te srpske revolveraše, a prema dostupnim informacijama upadaju Dabri kao zadnjem razbojniku "štiteći državu i javni poredak" od njega. Tužno je da u tom slučaju imamo potpunu javnu suglasnost tzv. ljevičara, za koje nije čudo u konačnici da koriste takvu prigodu, s ovovjekim „ustašama i desničarima“, koji iz svojih bunkera, s korita i jasala laju na čovjeka, iako na dnevnoj razini promiču i zagovaraju svoje „herojstvo“ na deset puta gorim i svakako sramnijim stvarima. I to pokazuje zašto šačica ljevičara i anacionalista u Hrvatskoj može praktično dvije trećine vremena od samostalnosti, raditi što hoće.
Takvo postupanje je otvorena poruka Dabri, ali i svima u Domovinskom pokretu, izvan svake sumnje posredno i Anušiću, koga, htio on ili ne, godinama guraju u ring s Plenkovićem za političko naslijeđe i upravljanje državom, prvo proplenkovićevska orkestrirana medijska struktura, a zatim i ljevičarska javnost s ciljem da što prije izgori u nekom nepripremljenom obračunu unutar HDZ-a i u tajmingu koji mu nikako ne odgovara, čime postaje očito što slijedi i s kim imaju posla, pa će svakako neposredno razdoblje pred nama biti krcato, što podmuklim, što otvorenim ratom za vlast i opstanak, ratom koji se nikako ne može izbjeći s ovakvim Plenkovićem, koliko god ljudi bili spremni trpjeti i raditi kompromise u ime „mira u stranci“ i državi. Takvo ponašanje Plenković doživljava kao slabost, a što je najgore, takvo ponašanje, a tragom odavno tragikomičnog „čekanja i zazivanja“ Karamarka, u startu miriše na gubitništvo i obeshrabrivanje ljudi, koji su na prošlim predsjedničkim izborima poslali poruku Plenkoviću s kartom u jednom smjeru – odlazi!
U ratu koji se očekuje i koji je neminovan u HDZ-u, a i na desnici, što god to u ovom obujičarenom kaosu danas bilo, "zarobljavanja i zarobljenika" neće biti, još manje će biti milosti i drugih prilika.
Vrlo je važno da je javna, politička i društvena scena potpuno ogoljena, jasnija nego ikada u proteklih desetak, ali i više godina, da praktično nema mogućnosti za bitnije sijanje novih uspješnih manipulativnih spinova, neovisno koliko se "neovisni" Nacional i Bero Jelinić trudio ponovo "prodati" priču o povratku Karamarka i slične budalaštine iz piarovskih proplenkovićevskih kuhinja.
Prošlo je vrijeme bitaka protiv „Putinista“ i „rusofila“, vrijeme je boja za Hrvatsku, boja bez maski i skrivalica, bez nepoznanica, pri čemu u tom vremenu nikako bitne procese ne mogu prikriti epizode s progonom „hrvatskih državljana“ iz Srbije i vrlo čudna okolnost da Vlada, ali i Europska komisija promptno reagiraju na to protjerivanje, i još čudnije da nitko u Hrvatskoj ne zna koji su to „junaci“ otišli na boj protiv omrznutog Vučića ili bar prikazani kao njegovi neprijatelji, a šutjeli su toliko puta u eskalacijama nasilja, kao primjerice prema Nikoli Kajkiću i u nizu drugih situacija kada je država morala reagirati a nije, koji očito nisu pripadali poželjnoj, po svemu sudeći sorošovskoj strukturi, koja i dalje drma Europoms najjačim uporištem u Hrvatskoj, očekujući Trumpov mač i moleći se na oltaru svome bogu, da taj mač mimoiđe. No, prevelik je zamah i gadna oštrica.